Dok djeca spavaju, u mozgu i drugim dijelovima tijela odvijaju se procesi koji podržavaju rast, zdravlje, pamćenje i kognitivni razvoj. Informacije se učvršćuju i pohranjuju u dugoročno pamćenje, oslobađa se ljudski hormon rasta, krv opskrbljuje mišiće kisikom i nutrijentima kako bi se obnovila energija i regenerirala tkiva te se obnovio živčani sustav.

Ako djeca nemaju dovoljno sna, postaju tijekom dana razdražljiva, zaboravljiva i imaju poteškoća s kontrolom emocija. Ponekad je roditeljima teško prepoznati je li njihovo dijete naspavano ili nije. Neka djeca imaju potrebe zaspati popodne i nakon navršene 5. godine života iako je općeprihvaćeno mišljenje da im u toj dobi više nije potreban popodnevni odmor

Opet, iako su umorna, neka djeca uopće ne izgledaju pospano ni umorno – zapravo su hiperaktivni kada su neispavani. Na temelju njihove aktivnosti, mogli bismo zaključiti kao im nije potreban popodnevni odmor, a roditelji malih ‘hiperaktivaca’ iz straha da djetetu ne pokvare noćni odmor odlučuju se da ih ostave budnima do odlaska na večernji počinak. Tada, mališan koji pokazuje umor na način da je aktivniji nego ako je odmoran ne dobiva dovoljno sna, a s vremenom se umor akumulira pa dijete postaje sve nervoznije, podložno tantrumima, čak i teže ulazi u večernju rutinu spavanja.

Priznajmo, u savremenom je društvu, koje je obilježeno stresom, prenabijenim rasporedom i sve kasnijim pomicanjem odlaska na spavanje, potreba za snom i odmorom je prilično podcijenjena. Čak se oni pojedinci koji spavaju u prosjeku 5 do 6 sati dnevno smatraju vrijednim i odgovornim pojedinkama, posvećenima svojoj profesiji i osobnom napretku, a pojedinci koji spavaju više od 8 sati, neanbicioznima i pomalo neodgovornima.

Pritom zaobilazimo fiziološku potrebu za snom i regeneracijom tijela i duha.

Kako je život odraslih preopterećen obavezama, tako i život djece postaje opterećen školom, izvannastavnim aktivnostima, sportskim aktivnostima pa ni ona često nemaju namirenu potrebu za snom.

No jedan od najzabrinjavajućih krivaca za iskakanje iz tračnica kad je odmor i spavanje u pitanju, daleko i neprimjetniji, jest porast uporabe ekrana.

Plavo svjetlo, koje emitiraju tableti i pametni telefoni ometa oslobađanje melatonina, hormona koji tijelo proizvodi kako bi signaliziralo vrijeme za spavanje. Zato stručnjaci preporučuju djeci i odraslima da isključe ‘ekrane’ jedan do dva sata prije spavanja. No čak i upotreba ‘ekrana’ ranije tijekom dana mogla bi ometati san. Studija iz 2017. godine na djeci u dobi od šest mjeseci do tri godine otkrila je da je za svaki dodatni sat koji je dijete provelo na dodirnom zaslonu tijekom dana, spavalo gotovo 16 minuta manje.

Starija djeca, koja drže telefone u svojim spavaćim sobama, često su na njima u sitne sate, što roditelji možda i ne uviđaju. Prema jednoj anketi iz 2011. godine, 72 posto muškaraca u dobi od 13 do 18 godina nosi svoje mobitele u spavaće sobe, a 18 posto njih barem nekoliko puta tjedno budi telefonski poziv ili poruka.

Uz sve prepreke koje smetaju pravilnom snu, mnoge obitelji vode stalnu bitku s rutinama spavanja i s uspavljivanjem djece.

Dugoročne posljedice nedostatka sna kod djece

Učinci lošeg sna nisu vidljivi samo sljedeći dan – oni mogu utjecati na dugoročno zdravlje. Istraživanja su pokazala da djeca, koja su neispavana, imaju veće šanse za prekomjernu težinu ili pretilost. Također, izloženi su riziku od visokog krvnog tlaka i skloniji su nezgodama, poput pada s penjalice ili bicikla. Studija objavljena u časopisu Paediatrics u kolovozu 2019., koju su proveli istraživači s CHEO Istraživačkog instituta u Ottawi, otkrila je da djeca koja ne spavaju dovoljno (i provode previše vremena na ‘ekranima’) imaju veću vjerojatnost da djeluju impulzivno i donose lošije odluke.

Djeca koja su umorna također su zaboravnija, razdražljivija i vjerojatno će se upustiti u rizične situacije, osobito kao tinejdžeri, a vjerojatnije je da će imati suicidalne misli. Nedovoljno sna može otežati fokusiranje i utjecati na sposobnost mozga da se konsolidira i zapamti ono što je naučeno tijekom dana. Neka djeca čak zaspu tijekom nastave.

x

Da biste sami doznali je li ponašanje vašeg djeteta ili emocionalna disregulacija posljedica nedostatka sna ili nečeg drugog, promatrajte njihovo ponašanje tijekom tjedna, kada su opterećana obavezama i imaju manje sna, i tijekom vikenda, kada ne moraju rano ustati. Ili, uložite zajednički napor kako biste povećali količinu sna i provjerite poboljšava li se ponašanje.

Ako utvrdite da je uzrok djetetove nervoze tijekom dana, nekontrole vlastitih emocija ili pojačanog konflikta s vršnjacima, manje fokusiranosti, rastresenosti ili sl. zapravo nedostatak sna i odmora, potrudite se kreirati vrijeme za dječji san.

Stručnjaci savjetuju da uvedete eksperiment i maknete djecu od svih ekrana u kući barem dva sata prije planiranog odlaska na spavanje. Odredite vrijeme, a da bi se dijete, koje ustaje ujutro oko 7, dovoljno naspavalo, trebalo bi otići na spavanje oko 19.30.

Aktivnosti s djecom prije spavanja neka budu umirujuće, kao čitanje priča, kupanje, razgovor, maženje. Pokušajte uvesti ovu rutinu na tjedan dana, a rezultati koje ćete dobiti možda vas uvjere i da je trebate zadržati.